Izgubljeni su evergreen

 

 

Od svog nastanka „Let 3“ provocira  javnost svojim stihovima, koncertima i stavovima. U svom ratu protiv univerzalne gluposti, Riječani ne prezaju od teških reči i vulgarnosti što izaziva podeljene reakcije. Dok ih njihovi poštovaoci slave, drugi deo javnosti ih razapinje na stub srama.  Prosto, „Let 3“ nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ovog leta sviraju na zlatiborskom HillsUp festivalu. Tim povodom , razgovarali smo sa Zoranom Prodanović em Prljom jednim od ključnih ljudi ovog čuvenog benda.

Vaše nastupe često ocenjuju kao šokantne. Šta vas šokira?

-U današnjem svijetu je postalo teško naći nešto što šokira, ali nas uvijek iznova uspijeva šokirati nepravda i manjak solidarnosti i razumijevanja među ljudima koji je sveprisutan.

Let 3 nije samo muzika već koncept u kome se prepliću različiti vidovi umetnosti. Da li je rokenrol ustvari univerzalni medij u kome se sve vrste umetnosti mogu sresti i pronaći svoj pun izraz?

-Rock’n’roll je kao forma zaista univerzalan medij i pruža priliku umjetniku da funkcionira na više razina istovremeno. Naš stav je da je obaveza svakog pravog umjetnika da svojim djelovanjem učini sve da svijet postane bolje mjesto za svih.

Negde ste izjavili da je „Bombardiranje Srbije i Čačka” poslednji Jugoslovenski album. Na njemu ste se posvetili regionalnim mitovima. Koliko smo, po vama, duboku zaglibljeni u tu mitologiju i čini li vam se da umetnost može pomoći da se izvučemo iz nje?

-To je zapravo napisao naš prijatelj, nedavno prerano preminuli rock novinar, pisac i glazbenik Ante Perković i jako nam se dopada taj njegov komentara tog našeg albuma. Kod svih naroda je prisutna mitologija, pa tako i kod naroda na ovim prostorima. Samo tu postoji problem jer se nikako ne izlazi iz gliba tih mitova, a kad se i pokuša napraviti odmak od njih to se radi na način da se negiraju, revidiraju i poništavaju. To nije dobro jer se nijedan narod ne smije stidjeti svoje prošlosti.

2000. godine ste zbog stanja u hrvatskoj muzici izvršili kolektivno samoubistvo na Trgu Bana Jelačića. Je l’ vredelo?

-Zapravo je taj čin bio naša reakcija na to što je izdavač odlučio umnožiti naš album Jedina koji je prvotno trebao postojati samo u jednom primjerku i na taj način nas prevario. Mislimo da je naš potez imao smisla jer nas od onda nikad više nisu prevarili.
A što se tiče stanja na sceni,hrvatska i općenito globalna scena boluje od istih simptoma. Scena je podosta umjetna i podložna precrtavanju nekih modela bez upotrebe mašte. Iako, ne može se reči da izumire, naprosto i globalno stanje je takvo. Sve je brzo i nestrpljivo. Rok trajanja je sveden na doslovno jedno slušanje,većina nema strpljenja da odsluša jednu pjesmu, a kamoli da joj da drugu priliku. Ali mišljenja smo da je to samo faza koja će proći i nekom katarzom uroditi tako da će se iznova više pažnji poklanjati sadržaju a ne ambalaži.

Koliko smo danas „Izgubljeni” u odnosu na vreme kada je ta pesma nastala?

– “Izgubljeni “su nažalost evergreen, danas je većina ljudi prilično pogubljena u traženju smisla i životnih prioriteta. Užasno je važna materijalna strana dok je duhovna zapostavljena i mislim da ljudi nisu ni svjesni koliko im nedostaje.

Zbog svojih stihova i nastupa ste česta meta kritika konzervativnih krugova u Hrvatskoj. Ovde vas neke nacionalističke grupe smatraju provokatorima koji nasrću na srpsku tradiciju i istoriju. Prija li vam takva pozicija?

-Velika je razlika između ljubavi prema svome i mržnje prema drugim narodima. Mi svojim djelovanjem želimo izazavati reakciju javnosti i pomoći buđenju kolektivne svijesti. Za tako nešto je vrlo često potrebno biti vulgaran, direktan i brutalan jer neke glave razumiju samo takav jezik.  Moramo priznati da nam imponira činjenica da uvijek uspijevamo isprovocirati te jednoumne, netolerantne lutke od slame koje u sebi nose i oko sebe šire mrжnju,ksenofobiju i netoleranciju.

Pošto ste u pesmama prozvali Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka, oni su završili svoje političke karijere.  Pa, radite li po narudžbi i koliko će to da nas košta?

-Takve stvari radimo pro bono. Samo nam proslijedite listu želja.

Na kraju, zlatiborske letnje noći mogu biti prilično sveže. Hoćete li spremiti neku prikladnu garderobu za nastup na HillsUpu?

-Bili smo već na Zlatiboru kad smo u Užicama gostovali s kazališnom predstavom Kiklop i jako nam se dopalo.
A ako bude hladno,grijati ćemo se svi međusobno i bit će nam toplo i srcu i u duši.

 

 

Author: Hillsup Team

Share This Post On